nedjelja, 31. kolovoza 2008.

Proslava mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Rečici


Danas je u župi sv. Ivana Krsitelja u Rečici svečano proslavljen dan mučeništva sv. Ivana Krstitelja. Mise su bile u 8,00; 11,00 i 17,00 sati. Svečanu svetu misu u 11,00 sati predvodio je umirovljeni župnik Ilove preč Franjo Vrbanić uz asisteniciju domaćeg župnika vlč Lovre Zaplatića i novoimenovanog subsidijara župe Zagreb Špansko vlč Andrije Vrane, inače domaćeg sina.

Propovjednik je duhovito i nadahnuto predstavio lik Ivana krstitelja naglasivši osobito dvije dimenzije: on je preteča i nepokolebivi svjedok za Isusa Krista.

Pod misom u 17,00 sati koju je vodio domaći župnik vlč Lovro Zaplatić bio je blagoslov djece, roditelja i obitelji. To je nešto što je novost u rečičkoj župi.

Ovogodišnje proštenje bilo je nešto skromnije radi toga jer je naglasak u karlovačkom dekanatu stavljen na proslavu 350 godišnjice dolaska franjevaca u karlovac, a koju je svečanost predvodio uzoriti kardinal i nadbiskup Josip Bozanić.

srijeda, 27. kolovoza 2008.

LITURGIJSKI LISTIĆ



Prvo čitanje: Jr 20, 7-9
Drugo čitanje: 1Kor 1,17-25
Evanđelje: Mt 25, 1 – 13


LITURGIJSKI LISTIĆ
BROJ 33. GOD I. 31.08.2002.
PROŠTENJE








Propovijedanje Sv. Ivana Krstitelja i krštavanje, kao i cijeli njegov život, bili su u službi ovoga poslanja: pripremiti ljude da upoznaju i prihvate Isusa Krista kao jedini izlaz iz ugroženosti i ništavila ovoga života time što prihvate ponuđeno izmirenje i ostvare zajedništvo s Bogom kao konačnim ciljem i smislom svoga života ovdje na zemlji. Da bi sve to ostvario Ivan je neumorno propovijedao. U svojim propovijedima tražio je unutrašnju promjenu mišljenja, koje pogađa cjelokupni čovjekov život i djelovanje. Isticao je i tražio da se uloži napor i odricanje da bi u svjetlu Božjeg nauma o čovjeku gledali, vrednovali i prosuđivali sebe, svijet i ljude, svu stvarnost života, kao i svoju sudbinu. Ivan nije trpio laži i pretvaranja. Tražio je istinsko nastojanje oko unutarnje promjene života, preobražaja srca i duše u najdubljim i najskrovitijim predjelima
.
O predobri naš prijatelju Isuse, koji si rekao: „Pustite djecu da dolaze k meni!“ Blagoslovi nas. Daj nam da tebe svaki dan više poznamo i ljubimo. Blagoslovi naše roditelje. Čuvaj i pomaži naše prijatelje.

Proštenje u Rečici


31. kolovoza ili u zadnju nedjelju mjeseca kolovoza u Rečici je veliko proštenje.

Na sam dan svete mise su u 8,00; 11,00 i 17,00 sati.

Svetu misu u 11,00 sati predvodi vlč. Alojzije Burja župnik župe Gospe Snježne i upravitelj svetišta sv. Josipa u Karlovcu - Dubovac.

U 17,00 sati je pod misom blagoslov djece, roditelja i obitelji.

Uskršnji razgovor sa župnikom


Cvjetnica, Veliki tjedan i čitanje Muke Isusove uče nas da prestanemo osuđivati druge i da se okrenemo ponajprije sebi, da sebe prepoznajemo kao one koji su često nevjerni, poručuje župnik ZaplatićProšlu nedjelju bila je Cvjetnica i prisjetili smo se Isusovog ulaska u Jeruzalem. To je bilo osobito naglašeno procesijama. Kako je pojasnio velečasni Lovro Zaplatić važno je znati simboliku svakog tog čina. Crkva u ovom slučaju ima značenje Jeruzalema i zato se blagoslov grančica održava ispred crkve, a zatim narod ulazi u crkvu pjevajući pokorničke pjesme ili psalme. Na simboličkoj razini tako pratimo Isusa Krista kao što su ga u ono vrijeme pratili Židovi dok je ulazio kroz glavna vrata u grad Jeruzalem. - Mi ulazimo kroz glavna vrata u crkvu pjevajući Isusu Kristu kao kralju. Taj čin označava pokornički čin samog ulaska u Veliki tjedan. To je zapravo početak prave priprave kako Veliki tjedan i ne bismo ga trebali doživjeti na emocionalnoj razini kako se to često puta doživljava. Osuđujemo Judu kako je mogao izdati Isusa za 30 srebrnika. Moramo znati da je to lijep novac i da nije baš jeftino prodao Isusa. Zatim osuđujemo Petra kako je mogao Isusa zatajiti, pa onda učenike kako su se mogli razbježati. Trebali bismo se okrenuti sebi i prepoznati sebe u Judi, Petru i u učenicima. To je cilj čitanja Muke Isusove, a ne toliko određeni povijesni izvještaj, ističe vlč. Zaplatić. Dodaje kako mi Isusa pratimo cijeli život, slušamo što govori i gledamo što njegova riječ čini, a opet često puta smo ga sposobni prodati za manje od onog što je dobio Juda. Često puta ga se odričemo u manje delikatnim situacijama nego što je to bila ona situacija u kojoj se našao Petar. - Razbježimo se svatko na svoju stranu tražeći nekakve svoje razloge da nismo tamo gdje nas Isus zove i gdje Isus jest, a to je euharistija. Puno puta nađemo razloge poput onoga moram kuhati, došli su mi prijatelji, moram spremati, pada kiša, pada snijeg i jednostavno se ne odazovemo i tako ostavimo Isusa samoga koji nas očekuje u crkvi. Prema tome nismo ništa bolji, a spremni smo izreći osudu čak i nad drugim ljudima. Cvjetnica, Veliki tjedan i čitanje Muke nas uči da prestanemo osuđivati druge i da se okrenemo ponajprije sebi, da sebe prepoznajemo kao one koji smo često puta nevjerni, a ne da se bavimo tuđom nevjerom, naglasio je vlč. Zaplatić.Ističe kako je Juda Isusa izdao čisto iz interesa ne samo novčanog, nego s ciljem da narod oslobodi od Isusa kojeg je doživio kao varalicu koji nije ispunio očekivanja. Naime, narod je očekivao političkoga mesiju, a Isus nije politički osloboditelj, nego osloboditelj čovjeka od unutarnjih neprijatelja i unutarnje zarobljenosti. Smrt nije krajVelečasni Zaplatić posebno naglašava kako Veliki tjedan možemo promatrati samo unutar sklopa svih tih događaja. - Vazmeno trodnevlje sadrži u sebi posljednju, ja volim reći oproštajnu večeru. Nije bila posljednja, jer je Isus večerao sa svojim učenicima i poslije svog uskrsnuća. Zatim slijedi njegova muka i smrt, njegovo uskrsnuće. Niti jedan događaj se ne može promatrati sam za sebe. Svi zajedno čine jednu cjelinu i unutar te cjeline oni imaju svoj smisao. Oproštajnu večeru gledamo u sferi zajedništva. Isus naglašava zajedništvo svojih učenika zajedno s njim, a znak koji nam označava zajedništvo je stol. Za stol čovjek posjedne svoje prijatelje, za stol sjedne obitelj. Za stolom se rješavaju važne stvari. Tako su se za stolom i tada rješavale važne stvari za zajednicu. Isus je dao posljednje upute svojim učenicima za dane kada više neće biti s njima. Dao im je temeljnu zapovijed kršćanstva, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Osim toga daruje nam se i trajni znak prisutnosti, njegovo tijelo i njegovu krv. Tu se ustanovljuje onaj znak koji će biti bitan za crkvu bez čega crkve nema, a to je euharistija. Bez euharistije nema crkve. Postoje pojedinci kao Kršćani, ali znak Crkve je euharistija. Tada se pojedinci sakupljaju i čine zajednicu i čine ono što je Isus činio. Zato se na Veliki četvrtak sjećamo početaka svog zajedništva i temelja zajedništva Crkve, pojašnjava vlč. Zaplatić.Upozorava kako na Veliki petak ne treba toliko gledati same Isusove patnje, jer često puta ljudi to gledaju sa sentimentalne strane. Što je i razumljivo kada vidimo muku i Isusa na križu, ali prema riječima vlč. Zaplatića taj događaj ima ponajprije svoje značenje i to je naše otkupljenje. - Sam čin smrti na križu bio bi besmislen bez uskrsnuća. Rekao sam već da sva ta tri događaja trebamo gledati zajedno, jer tek zajedno dobivaju smisao. Kad bismo samo Veliki petak istrgnuli onda bi to bio najveći apsurd Isusovog života, jer čovjek koji je činio toliko dobra završio je napušten od sviju na križu i da bude još veći apsurd završava među razbojnicima najgorim ološem onoga vremena. Upravo bi tu napuštenost trebali više gledati. Tu Isusovu ostavljenost od svih, kako bi čovjek vidio pustoš koje zlo u čovjeku učini ako mu se prepusti. Koji je smisao čovjeka ako ne vidi vječnost. Kad promatramo naš život i život ljudi oko sebe stvarno je apsurd ako je smrt kraj, ako život nema budućnost i vječnost, naglašava vlč. Zaplatić. Velečasni Zaplatić ističe kako Uskrs baca pravo svjetlo na Isusovu smrt. - Život čovjeka i sve što mu se događa je u službi nečega, nekoga višega. Čovjekova smrt nije dva kubika ilovačke, doduše ljudi danas radije stavljaju mramornu ploču na grob, ali čovjekov završetak nije tu. Čovjek je po Isusovoj smrti i uskrsnuću zakoračio u jednu novu dimenziju što znači da se čovjeku otvaraju vrata budućnosti odnosno vrata vječnosti. Zapravo kroz ta tri događaja u Velikome tjednu čovjek otkriva da je on “budućnik”, da je čovjek ono biće koje ima budućnost, a ne samo prošlost i sadašnjoj, pojašnjava vlč. ZaplatićKorizma nije samo odricanjeVjernici se u svim župama pripremaju za Uskrs. Prije svega kroz Korizmu.- Naglašavali smo ljudima da su na putu. Korizma je putovanje, barem mi u ovim krajevima nismo naglašavali toliko odreći se nečega. Korizma nije pitanje ponajprije nutricionizma ili ljepote, nego ponajprije da je to hodanje, da polako hodamo osluškujući i gledajući što Isus Krist čini i onda nas on polako vodi do obraćenja. Korizmu smo počeli pozivom Isusovim «obratite se i vjerujte Evanđelju».Taj poziv prihvatiti Evanđelje znači prihvatiti Isusa, a vjerovati znači polako u hodu prihvaćati riječ Isusovu kao program svog života. Vrhunac je pomirenje u sakramentu pomirenja. Vjernici su obavili veliku ispovijed i moram priznati da je ove godine to bilo masovno. Veliki broj ljudi se odazvao u svim župama. Možda je baš urodilo to ne pozivanje na velika odricanja, nego da nas Isus Krist i njegova riječ mijenja, jer ćemo tek onda osjetiti svu radost života, istaknuo je vlč. Zaplatić i dodao kako Bog želi da budemo radosni u životu. Ne želi da patimo. Želi da radosno živimo svoj život. - Čovjek će radosno živjeti svoj život onda kad će biti oslobođen svega što ga pritišće. Ono što ga najviše pritišće je njegov osobni grijeh. Njegov grijeh pritišće njega, ali pritišće i druge. Postaje problem u obitelji, problem svojih susjeda, problem na radnom mjestu. Ako sam time opterećen onda time opterećujem i druge ljude oko sebe. Ako sam u sebi nezadovoljan to nezadovoljstvo prenosim među obitelj, prijatelje i rodbinu, naglasio je vlč. Zaplatić. Pojašnjava kako vjernike pripremaju i tako što su im rekli da ono čega se odriču kroz korizmu ne znači da će pričekati Uskrs i onda s time što su uštedjeli otići u kupovinu. - Mi smo u Župama Rečica i Šišljavić nastojali na Cvjetnicu donijeti u crkvu darove koje će Caritas podijeliti siromašnim župljanima. Dakle ako smo se odrekli novaca za to smo kupili brašno, ulje, šećer i to su ljudi donijeli kao dar u Crkvu. Crkva kao zajednica će to dati onim župljanima koji su siromašni tako da svi osjete blagodat blagdanskog stola. Treba naglasiti da je i to važno. Kao što je bogat stol i kao što je bogato u Crkvi na te blagdane lijepo je kada je i kod kuće bogat stol. Ionako blagdan znači blagovati u Crkvi, ali blagovati i u obitelji. Zato i novčano i darovima vjernika nastojimo pomoći da i siromašni osjete blagdan i blagdanski stol, zaključio je vlč. Zaplatić. Njegova Uskršnja poruka je jednostavno poziv svima nama da uvijek budemo otvoreni Isusu Kristu.Ana Župančić

utorak, 26. kolovoza 2008.

O Rečici


Rečica je mjesto desetak kilometara istočno od Karlovca na rijeci Kupi. U dokumentima se spominje još u 15. stoljeću, a u prošlosti je bila uglavnom u posjedu grofa Draškovića. Kupa je na tom dijelu svoga toka široka i pitoma, plovna i korisna rijeka. Dio ovog naselja je po njoj i dobio ime "Pokupska Luka" , jer bilo je to u istinu pravo pristajalište. Za niska vodostaja Kupe ovdje se istovarivala roba, ponajprije žito, koje se je onda konjskom zapregom prevozilo u Karlovac. Zahvaljujući toj okolnosti mnogi su nekadašnji žitelji Rečice tu nalazili skromne, pretežno dodate zarade. Jer ovo je kraj u kojem se od uvijek živjelo po najprije od plodova zemlje. Poljoprivreda je danas dominantna gospodarska grana usprkos svekolikom općem društvenom razvitku na širem planu. Mnogo stanovnika ovoga kraja sigurni kruh je potražilo u Karlovcu kamo se godinama putuje na posao, seljaci putuju radi prodaje peradi, stoke i raznih poljoprivrednih proizvoda, a život se provodi u Rečici.

Zanimljiv je geografski položaj Rečice što je onda oblikovalo i način života njezinih žitelja. Između sela Rečice i grada Karlovca nalazi se šuma zvana Šumbur. Na neki način možemo reći da se ispriječila kao prirodna barijera. Rečica je blizu grada, a opet daleka. tako da je trebalo urediti cjelokupni društveni život samostalno. Osim okupljanja oko crkve prije 100 godina niče DVD Rečica kao još jedno mjesto društvenog okupljanja. osim DVD Rečica ima nadaleko poznati tamburaški orkestar, KUD Rečica i nogometni klub. Sama Rečica ima 200 domaćinstava i oko 700 žitelja, a zajedno s Lukom Pokupskom, Zamršjem i Karasima ima točno 379 domaćinstva i 1175 žitelja.


O tom selu želim vam pisati, s njim vas upoznati, naravno i sljudima i običajima....