Zanimljiv članak za razmišljanje o maloumnim Hrvatima i katolicima

Amerikanizacija i poganizacija svijeta preko noći vještica

Mislim da nije toliko problem u Haloweenu (koji je ipak u krajnjoj liniji bjelački običaj) koliko u našem provincijskom mentalitetu. Jer kako je nekada (za Austro-Ugarske) "društvena elita" smatrala da je "nobl" isključivo ako govori njemački i oponaša Beč, tako su danas samozvani "prosvijećeni" i "napredni" dijelovi društva, a najviše mladeži "in" samo ako prihvate svaku bjelosvjetsku (a to danas znači američku) novokomponiranu budalaštinu. Nekadašnje Beč, Pariz ili London su u očima tih ljudi zamijenili New York ili još žalosnije Los Angeles. I zato danas u našim gradovima možemo naći trgovine, butike i kafiće gdje ne piše nijedna riječ na hrvatskom, tvrtke su pune "CEO", "financinga", "consultinga" i sličnih priglupih izraza za koje imamo savršeno dobre hrvatske riječi. Ali nisu "in". Zato imamo u Zagrebu klub američkog nogometa "Zagreb Thunders" (a američki nogomet je opet znatno "svjetskiji" od npr. rugbyja (zato jer je američki misle oni). I zato Cibonina ekipa izgleda kao Nicksi sa ponekim zalutalim bijelcem, a Dinamo bi prije trebalo preseliti s druge strane Maksimirske ceste kako mu ekipa izgleda. Sve je to posljedica kompleksa pripadnika malog naroda koji bi silom htjeli biti dio "velikog svijeta". I Haloween, u osnovi keltski običaj, ne bi nikad bio prihvaćen da dolazi izravno iz Irske, a ne iz Amerike. Isto kao i St.Patrick's Day. Jer do jučer naša "zlatna mladež" nije bila baš sigurna na kojem se kontinentu nalaze ti Irci, a danas oblače zelene cilindre i u svojim šminkerskim kafićima cupkaju uz irsku glazbu (koju uzgred budi rečeno jako volim). I kao i sve američko ti su običaji krajnje iskomercijalizirani. I to je bit svega. Lova. Jer trgovci, mediji, pa i država (kroz poreze) jako dobro zarađuju na snobizmu tatinih sinčića i kćerkica. I zato potiču te, nama strane, običaje. Isto su tako potpuno ubili duh Božića i Uskrsa i sveli ih na potrošačke orgije bez ikakvog smisla i kriterija. Dakle, ako postoji zavjera, cilj joj nije nametanje "američke kulture" (dosta slabašan proizvod) nego ZARADA. A da bi se zaradilo potrebno je ljudima isprati mozak i pretvoriti ih iz ljudskih bića u tzv. "potrošače". I dobro im ide. Jedno od najopasnijh oružja u tom cilju su i kreditne kartice kojima se ljudima nameće praktično doživotni dug i ovisnost. Ali ni zabrane Haloweena i sl. nisu rješenje. Jer je zabranjeno voće najslađe. Ono što bi trebalo učiniti je samo obustava propagiranja. I ti bi se namernuti običaji ugasili sami od sebe. Kao i mnogi prije njih. Za vjeru naših ljude nisu toliko opasne proslave Noći vještica i Valentinovo, koliko konzumerizam, hedonistički materijalizam i bezdušna logika globaliziranog kapitala koji bi nama, a i cijeloj našoj zapadnoj kulturi mogli doći glave. I neće našu djecu pokvariti Coca-cola ili McPlastika, nego prezaposlenost, neimaština i frustriranost roditelja koji više nemaju vremena ni snage za pravilan odgoj djece jer dirinče "ko crnci" za nikakve plaće, pa mnogi moraju tražiti dodatni izvor zarade. Djeca su onda prepuštena ulici, televiziji i video igricama koji im u mozak usađuju naopake kriterije suvremenog kapitalizma. Pogledajmo samo primjer igara kao "Grand theft auto" ili "Mafia". Što dobrog dijete koje to igra može usvojiti. Ako tu bodove donosi ubojstvo policajca, zaštićenog svjedoka ili krađa auta. Takve su stvari puno opasnije od Haloweena. S druge strane ipak mislim da ne treba odbaciti baš sve što stigne iz Amerike. I rock'n'roll je američka izmišljotina, i jeans, PC i štošta drugo. Pa je meni puno draže društvo čovjeka koji sluša "Steppenwolf" nego Matu Bulića, da o srpskim cajkama ne govorim. Rap, hip-hop i slična sranja nisu problem sami po sebi. Jer crnačka glazba su i blues i jazz pa ih isto volimo čuti. Problem je kada ga izvode crni gangsteri koji otvoreno potiču kriminal, nasilje i narkomaniju. I tu bi država trebala uvesti neki oblik cenzure. Ali ne cenzuru tupavih činovnika koji nema pojma što ocjenjuje, nego ljudi koji bi mogli publici objasniti zašto to ne valja i ponuditi alternativu, a ne samo zabranjivati. Trebalo bi u stvari pronaći način afirmiranja i propagiranja istinskih vrijednosti, jer su ljudi puno podložniji propagandi nego zabranama. Pa zašto onda moć promidžbe ne iskoristiti već jednom u prave svrhe.