LITURGIJSKI LISTIĆ
BROJ 50. GOD. I. 25.PROSINACA 2008.
B O Ž I Ć
Božićne pjesme u Hrvatskoj
Najstarija poznata hrvatska pjesmarica duhovnih pjesama "Pavlinska pjesmarica" iz 1664. godine donosi 19 božićnih napjeva, prvo izdanje popularne pjesmarice "Cithara octochorda" iz 1701. godine sadrži oko 30 božićnih napjeva, a kasnija izdanja još više, što upućuje na veliku povijesnu tradiciju božićnih pučkih napjeva u Hrvata. Hrvatski narod danas posjeduje pravo bogatstvo božićnih napjeva. Po mnogim izvorima, najstarija poznata božićna pučka popijevka je "Bog se rodi v vitliomi" koja potječe s kraja XIV. stoljeća a opisuje pučko viđenje Isusova rođenja prema Lukinu evanđelju (glava 2.). Ta pjesma, nažalost danas zanemarena, ima svoju duboku pučku teologiju "Bog se rodi v vitliomi, đavlu silu tak da slomi", dakle Božjim rođenjem nadvladano je zlo. Sličan je stih i u još jednoj božićnoj popijevci nešto mlađeg datuma "Va se vrime godišća" koji se iz Istre proširio po Dalmaciji a kasnije i po cijeloj Hrvatskoj. Taj napjev sa svojih 30 kitica iznosi cijelu pučku pripovijest i ubraja se među najpopularnije hrvatske božićne napjeve, te je stoga dobio počasno mjesto izvođenja prije božićnog evanđelja. Među starije napjeve spada također i "Narodi nam se" (potječe iz sjeverne Hrvatske s kraja XVI. stoljeća), koja se ubraja među najsvečanije božićne napjeve, stoga je i dobila počasno mjesto na završetku božićne liturgije (Mise). Ona je svojevrsni kalendar božićnog vremena, naime, svaka kitica je posvećena pojedinom božićnom blagdanu (sv. Stjepan, sv. Ivan, Tri kralja...). Većina danas popularnih božićnih napjeva (Kirie eleison, Svim na zemlji, O Betleme, Radujte se narodi...) potječe iz XIX. stoljeća i prvi put su objavljeni u pjesmarici "Napivi bogoljubnih pisama" - Budim 1850, te naknadno obrađeni harmonizacijom ravnatelja zagrebačkog konzervatorija gospodina Franje Dugana u pjesmarici "Virgini matri" - Zagreb 1921, te u "Hrvatskom kantualu" - Zagreb 1934.
BROJ 50. GOD. I. 25.PROSINACA 2008.
B O Ž I Ć
Jubilarni 50 broj
LITURGIJSKOG LISTIĆA.
Bog je došao. On je tu. I stoga je sve drukčije nego što mi mislimo. Vrijeme se iz vječnog tečenja dalje pretvorilo u jedan događaj koji vodi posve određenom završetku da mi i svijet možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem. Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu. A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!' (Karl Rahner, DI). 'Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći. Već sutradan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi, četvrtoga dana ona nosi ljubičastu boju tuge. (Tako je bar bilo nekoć, danas nosi istu crvenu boju kao na dane mučenika.) Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju. Što sve to znači? Gdje je, 
dakle, sada veselje nebeskih vojski, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca side s nebeske slave. Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca, ali nipošto mir sa sinovima tmina.
LITURGIJSKOG LISTIĆA.
Bog je došao. On je tu. I stoga je sve drukčije nego što mi mislimo. Vrijeme se iz vječnog tečenja dalje pretvorilo u jedan događaj koji vodi posve određenom završetku da mi i svijet možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem. Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu. A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!' (Karl Rahner, DI). 'Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći. Već sutradan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi, četvrtoga dana ona nosi ljubičastu boju tuge. (Tako je bar bilo nekoć, danas nosi istu crvenu boju kao na dane mučenika.) Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju. Što sve to znači? Gdje je, 
dakle, sada veselje nebeskih vojski, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca side s nebeske slave. Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca, ali nipošto mir sa sinovima tmina. 
Božićne pjesme u HrvatskojNajstarija poznata hrvatska pjesmarica duhovnih pjesama "Pavlinska pjesmarica" iz 1664. godine donosi 19 božićnih napjeva, prvo izdanje popularne pjesmarice "Cithara octochorda" iz 1701. godine sadrži oko 30 božićnih napjeva, a kasnija izdanja još više, što upućuje na veliku povijesnu tradiciju božićnih pučkih napjeva u Hrvata. Hrvatski narod danas posjeduje pravo bogatstvo božićnih napjeva. Po mnogim izvorima, najstarija poznata božićna pučka popijevka je "Bog se rodi v vitliomi" koja potječe s kraja XIV. stoljeća a opisuje pučko viđenje Isusova rođenja prema Lukinu evanđelju (glava 2.). Ta pjesma, nažalost danas zanemarena, ima svoju duboku pučku teologiju "Bog se rodi v vitliomi, đavlu silu tak da slomi", dakle Božjim rođenjem nadvladano je zlo. Sličan je stih i u još jednoj božićnoj popijevci nešto mlađeg datuma "Va se vrime godišća" koji se iz Istre proširio po Dalmaciji a kasnije i po cijeloj Hrvatskoj. Taj napjev sa svojih 30 kitica iznosi cijelu pučku pripovijest i ubraja se među najpopularnije hrvatske božićne napjeve, te je stoga dobio počasno mjesto izvođenja prije božićnog evanđelja. Među starije napjeve spada također i "Narodi nam se" (potječe iz sjeverne Hrvatske s kraja XVI. stoljeća), koja se ubraja među najsvečanije božićne napjeve, stoga je i dobila počasno mjesto na završetku božićne liturgije (Mise). Ona je svojevrsni kalendar božićnog vremena, naime, svaka kitica je posvećena pojedinom božićnom blagdanu (sv. Stjepan, sv. Ivan, Tri kralja...). Većina danas popularnih božićnih napjeva (Kirie eleison, Svim na zemlji, O Betleme, Radujte se narodi...) potječe iz XIX. stoljeća i prvi put su objavljeni u pjesmarici "Napivi bogoljubnih pisama" - Budim 1850, te naknadno obrađeni harmonizacijom ravnatelja zagrebačkog konzervatorija gospodina Franje Dugana u pjesmarici "Virgini matri" - Zagreb 1921, te u "Hrvatskom kantualu" - Zagreb 1934.
Nema komentara:
Objavi komentar